zadnji post: *Friends and Family are the Best Tourniquet You'll ever HAVE* "Omami! Expelliarmus!" u našoj kući se odvijala borba. Mama i tata su stajali nekoliko aurora i borili se. Ja sam stajala između smrtonoša. Okruživali su me. Štapić mi je bio predaleko da bih ga dosegnula. "Expelliarmus! OMAMI!" viknuo je auror. Nekoliko smrtonoša je palo. "Avada Kedavra!" začuo se hladan glas. Mama i tata su pali na pod. Otrčala sam do njih i drmala ih. Nisu se budili. "NEEE!" počela sam vrištati. Ali... Bilo je prekasno... *** "Lis, prekasno je," Anna me zagrlila dok sam nijemo gledala u trupla svojih roditelja. "NE! Ovo nije istina... Ne.. Anna... Molim te! Nije!" viknula sam i počela plakati. Anith je dojurila u kuću. Nekoć prekrasna kuća... Sada ruševina... "Oh Bože! Lisbeth!" zagrlila me. Laila, moja dvogodišnja sestrica, je sve to promatrala. Bila je premlada da shvati što se zapravo dogodilo. Odvojila sam se od Anne i Anith i zagrlila ju. "Ly..." tako sam ju samo ja zvala. Poljubila sam ju u obraz. "Sve će biti u redu... Sve.." šaptala sam joj na uho. "Oni su mjtvi?" upitala me. Ozbiljno sam ju pogledala i trepnula. Nije počela plakati. Zagrlila me i govorila:"Sve cje biti u jedu.." Ponekad pomislim da se ponaša poput dvadesetogodišnjakinje... Ona me uvijek znala smirivati. *** "Dušo, ako želiš, možete živjeti s nama u Norveškoj," ponudila je baka. "Ne, hvala... Imam dosta novca od mame i tate. Kupit ću nam stan... Punoljetna sam... Ly će živjeti s vama ovih 5 mjeseci do kraja 7. godine," rekla sam baki i zagrlila ju. Poljubila sam Lailu u obraz i uzela kovčege te se aparatirala u Hogsmeade. Snijeg je padao i bilo je doista hladno. Čak i meni u crnom kaputu i plavo-srebrnom šalu. Ušla sam u Hogwarts, u dvorac. Bio je topao. Subotnja večer. Odnijela sam svoje stvari u južnu kulu gdje su bile Odaje sedme godine. U spavaonici je bilo ugodno. No, nikog nije bilo. Skinula sam kaput i šal te otišla do Dumbledoreovog kabineta. Pokucala sam na vrata. "Uđite!" viknuo je. "Hvala," promrmljala sam i sjela u fotelju nasuprot njega. "Moja sućut zbog roditelja," rekao je tužnim glasom. "Svi ćemo umrijeti..." rekla sam tiho. Nisam znala otkuda mi te riječi. "Prava ste baka..." nasmijao se. "Ah... To..." nasmiješila sam se. Nasljednica Mudrosti, sjećate se? Prvi zapis u ovom dnevniku... Tako pomno ispisanom... "Mislite da je to istina?" upitala sam ga. "Nasljednica Mudrosti? Sigurno je!" uzviknuo je sretno i dohvatio jednu knjigu. "Ovdje više pročitajte.." pružio mi ju je. Trepnula sam i duboko udahnula. "Ne hvala... Ne danas. Preumorna sam, bojim se," prošaptala sam i zaklopila knjigu. Pozdravila sam Dumbledorea i otišla natrag u spavaonicu. Maggie i Dana su radile nekakav napitak. "Pozdrav cure!" nasmijala sam se i bacila na krevet. "Žao mi je zbog tvojih roditelja..." promrmljala je Maggie. "Da... I trebalo bi ti biti žao! Tvoj ih je otac ubio!" ljutito sam viknula sam nju. "Ne mogu mu ja određivati što da radi!" "Znaš šta? Ja ne mogu vjerovati! Tvoj je otac izdajica i gad! Gad! A ja se družim s njegovom mlađom verzijom! S tobom!" uzviknula sam i istrčala iz spavaonice. Otrčala sam u sobu potrebe. Nisam vjerovala zašto bi smrtonoše ubile moje roditelje... Mislim, surađivali su... Otvorila sam vrata sobe potrebe i ugledala kristalnu kuglu. Prišla sam joj. Vidjela sam bitku. No, ovaj put sam vidjela prava lica. Ja sam bila okružena aurorima a smrtonoše su se borile na strani mojih roditelja. "Shvaćaš li sad istinu?" začuo se dubok i hladan glas. Okrenula sam se. Ugledala sam Voldemort. "Da... No, zašto su ih aurori ubili?" upitala sam. "Zato jer su tvoji roditelji shvatili što se događa u Ministarstvu," objasnio je. "Zašto su se pretvorili u smrtonoše a vi u aurore?" niti mi to nije bilo jasno. Najveća zavrzlama oko svega ovoga. "Zato jer su željeli da tvoji roditelji misle da su ih Smrtonoše izdali. No, kad si Smrtonoša, tvoji 'kolege' te ne izdaju. To zapamti," osmijehnuo se. Kiselo. "Znate, ja nikad neću biti Smrtonoša i to morate shvatiti," rekla sam mu gledajući u kuglu. "Jednog dana ćeš shvatiti tko si... Ne moraš biti smrtonoša..." rekao je i nestao. Pitala sam se je li sve to stvarno. Gotovo je... potpuno... zbogom!